Sociološka teorija I

Akronim
S20-7
Status predmeta
obavezan
Semestar
2
Fond časova
3P + 1V
Broj ESPB
6.0
Studijski program
Primijenjena sociologija
Modul
Tip studija
Akademske studije prvog ciklusa
Nastavnik (predavač)
Nastavnik/saradnik (vježbe)
Uslovljnost drugim predmetima / Oblik uslovljenosti

Nema

Oblik uslovljenosti:

Nema

Ciljevi izučavanja predmeta

Sticanje osnovnog akademskog znanja o klasičnim sociološkim teorijama.

Ishodi učenja (stečena znanja)

Savladavanjem gradiva iz ovog predmeta student će biti:
Upoznat sa teorijskim i pojmovnim paradigmama i diskursima u prvoj i drugoj fazi istorijskog razvoja sociologije (od Konta do Dirkema te od Dirkema do Fukoa);
Osposobljen da vlada pojmovnim aparatom svake pojedinačne teorijske paradigme;
Osposobljen da primjenjuje stečena teorijska znanja u razumijevanju, analizi i kritici svakodnevnih društvenih pojava i procesa.

Sadržaj predmeta

Istorijski razvoj sociologije (pozitivistička, sociologistička i simbolička faza)
• Struktura sociološke nauke (univerzalna, opšta, teorijska i pojmovna paradigma)
• Pozitivistička teorija Ogista Konta
• Evolucionistička teorija Herberta Spensera
• Materijalističke teorije društva (Morgan, Marks, Engels)
• Formalizam u sociologiji (Zimel, Fon Vize, Tenis)
• Psihološke teorije društva (Frojd, From, Le Bon)
• Teorijski sistem Maksa Vebera
• Sociologistička teorija Emila Dirkema
• Dubinska sociologija Žorža Gurviča
• Ciklične teorije društva (Sorokin, Špengler, Berđajev, Tojnbi)
• Funkcionalističke i neofunkcionalističke teorije društva (Parsons, Merton, Malinovski, Braun, Luman)
• Teorija elita (Pareto, Moska, Rajt Mils)
• Teorije konflikta (Kozer, Darendorf)
• Strukturalizam (Altiser, Pulancas)

Literatura
  1. Đukić, N. i Šijaković, I. (2010). Uvod u klasične sociološke teorije. Banja Luka: Ekonomski fakultet. • Lalman, M. (2001). Istorija socioloških ideja, Beograd: Zavod za udžbenike (odabrani dijelovi) • Ricer, Dž. (2009). Savremena sociološka teorija i njeni klasični koreni. Beograd: Službeni glasnik (odabrani dijelovi).

Oblici provjere znanja i ocjenjivanje

Provjeravanje znanja i utvrđivanje koliko su studenti aktivni u nastavi vrši se tokom čitavog semestra. Znanje se provjerava pomoću dva kolokvija, a aktivnost studenata se iskazuje kroz pisanje seminarskih radova, uredno pohađanje nastave, učešće u debatama, pripremu prezentacija i kroz druge oblike kreativnog učešća u nastavnom procesu. Na taj način studenti ispunjavaju predispitne obaveze kroz koje mogu da steknu 50 bodova (dva kolokvija po 20 bodova, seminarski rad 5 bodova te uredno i aktivno pohađanje nastave 5 bodova). Završni ispit obavlja se usmeno i na njemu se provjerava znanje iz cijelog gradiva, a nosi najviše 50 bodova. Konačna ocjena se izvodi sabiranjem bodova iz predispitnih obaveza i bodova sa ispita.

Metode izvođenja nastave

Predavanja i vježbe sa interaktivnim učenjem. Interaktivno učenje po grupama. Prikazivanje video meterijala i dokumentarnih filmova. Seminari iz literature. Pisani seminarski radovi. Usmeni komentari i kraće prezentacije na času. Konsultacije.

Posebna naznaka:

Nema naznake